KULTURA

Obrazovanje i školstvo

Po pitanju društvenih struktura na području Općine Sopje od školskog prostora postoje četiri područne škole, šest nogometnih igrališta a u svakom naselju postoji društveni dom koji su momentalno neiskorišteni prostor.
Na području Općine Sopje ima oko 100 djece predškolskog uzrasta, i ne postoji ni jedna predškolska ustanova. U područnim školama Josipovo, Novaki i Vaška matične škole “Eugen Kumičić” iz Slatine pohađa 59 učenika u 5 odjela. Od toga u Josipovu 12 učenika, 1 kombinirani odjel, Novaki 17 učenika 2 kombinirana odjela, u Vaški 17 učenika 2 kombinirana odjela. U tim školama radi pet učitelja. Prijevoz učenika je organiziran iz Kapinaca u Vašku 10 učenika nižih razreda,

U naselju Sopje područnu osnovnu školu “Davorin Trstenjak” Čađavica pohađa 25 učenika; 2 kombinirana odjela s  2 nastavnika. Matičnu školu “Davorin Trstenjak” u Čađavici pohađa (od 5 do 8 raz.) 48 učenika.

 Sopje oko 1920. godine

u prvom planu je pučka škola Školstvo u Sopju, usprkos relativno malom naselju ima dugu tradiciju, osnovano je 1822. na inicijativu tadašnjeg sopjanskog Župnika Paulusa Odabašića koji je iste godine i umro. Prema Župskoj spomenici crkve Sv. Marije Magdalene škola je započela s radom u novoizgrađenoj zgradi, što je tada bila prava rijetkost. Bila je jednorazredna i imala je dvadesetak učenika rimokatoličke vjeroispovijesti. Prvi sopjanski učitelj bio je Josip Springer. Školi u Sopju u to vrijeme pripadala su i sela: Gorje Predrijevo, Vaška, Kapinici i Noskovci.

Kulturno umjetničko društvo i DRAVSKO PROLJEĆE

U Općini Sopje djeluje samo jedno kulturno umjetničko društvo a to je KUD Podravac iz Sopja. Društvo je osnovano 1981. godine i od tada se izričito bazira na rad starih etnografskih i etnoloških obilježja, čuva izvornu tradiciju ovog dijela regije i šire zajednice. Izričito smo kao zajednica poznati po izglednom očuvanju izrade starih narodnih nošnji koje su kao takve i registrirane na razini državne riznice (u Zagrebu).

Tradicija izvornog rukotvorstva u Sopju nastala je krajem 19 i početkom 20. stoljeća. Tkanje, kukičanje, vez, necanje, splet, preplet-zaveza-nac, šupljikanje, dio su tradicije koja se prenosi iz generacije na generaciju kao i izrada bogato ukrašenih nošnji sopanjskog kraja.

Narodna nošnja Sopja i okolnih sela Gornjeg Predrijeva i Noskovaca izrađena je od domaćeg platna otkanog od konopljine, lanene ili pamučne niti. Ženska se nošnja sastoji od;

• Potkušulje – dio nošnje sašivene od 3 – 4 pole domaćeg platna koju žena prvu oblači.
• Podsuknje – podrukljice – izrađene od 6 pola prostijeg platna, s ukrasnom otkanom širokom prugom pri dnu – prijetkom, rasporkom i uzicom kojom se vezala. Nosila se gusto nabrana na kukovima.
• Ženska košulja – rubača – oblačila se na podsuknju. Sastojala se od 5 pola ravno otkanog platna različitih ukrasnih tkanja – osnovnog, te prišite ukrasne čipke na kukicu pod košulju i jedne pole od prostijeg platna sprijeda koja je imala rasporak.
• Oplećak – je izrađen od 5 pola domaćeg platna, jednakoga tkanja kao i košulja. Dijelovi su mu bili prednji stan, stražnji stan, upolki, i turića pod pazuhom. Oplećak je gornji dio ženske narodne nošnje, gusto nabranih rukava, oko vrata i pri zapešću. Ukrasi se nalaze oko vratnog izreza, na zapešću rukava, a po cijeloj dužini rukava ušite su tri ukrasne čipke izrađene na kukicu u bijeloj, plavoj ili crvenoj boji.
• Pojas – za žensku nošnju otkan je od crnog kupovnog pamuka u 4 niti-kukano, širine oko 5 cm, a duljine oko 60 cm.
• Pregača – fertun – sašivena je od dvije pole platna koje su spojene po visini. Osnova je bijela strojna pređa, a potka crveni, bijeli ili plavi pamuk, kojim je pretkivana u različitim vodoravnim prugastim kombinacijama ovih boja.
• Rubac – maramica izrađena je od jednog dijela jednako otkanog platna kao i pregača.
• Kapice udatih žena – poculice su ukrasna pokrivala kose mladih snaša, sašite od tri dijela domaćeg platna od pređe: šire prednje trake koja se priljubi uz glavu, srednjeg okruglog dijela u koji se stavi kosa i manje trake-podvezice kojom se poculica pričvrsti na zatiljku. Ukrašena je raznovrsnim vezom ili aplikacijama metalnih pločica, staklenih kuglica i sl. na kojima preteže žarko crvena boja.
• Rubac – pečka starijih žena izrađen je od tvorničkog pamučnog platna. Kvadratnog je oblika i bogato šlingan bijelim koncem na jednom uglu. Nosile su ih starije žene i žene u žalosti
• Rubac – krpa je jednostavno pokrivalo starijih žena izrađen od tvorničkog bijelog platna bez ukrasa. Nosile su ih starije žene običnim danima, kao i mlađe za ljetnih radova u polju.
• Svileni ukrasni rubac – marama izrađen od crvene svilene tkanine i bogato izvezen raznobojnim koncem najednom uglu. Nosile su ga djevojke u svečanim prigodama.
• Kratki kaputić – kacabaljku kupovale su žene od majstora, a nosile ga u svečanim prigodama, vjenčanje i si. te u hladnijim danima. Bio je debelo postavljen i ukrašen pozamnaterij-skim vrpcama.
  Mnoge su se tradicijske vrijednosti sačuvale u sopjanskom kraju od ruralnog graditeljstva, očuvanju običaja i narodnih nošnji, razni uporabni predmeti u tradicionalnoj poljoprivredi u pitomoj podravskoj ravnici.

DRAVSKO PROLJEĆE – tradicionalna manifestacija koju Općina Sopje i KUD “Podravac” Sopje organiziraju u suradnji s Hrvatskom državnom samoupravom iz Starina u Mađarskoj.

Manifestacija se izmjenjuje svake godine, pa tako je domaćin u “neparnim” godinama Općina Sopje, a u “parnim” godinama Hrvatska državna samouprava Dravasztara (Starin) u Mađarskoj.

Prirodno i kulturno naslijeđe

Prema podacima prostornog uređenja Županije Virovitičko-podravske, uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, na području Općine Sopje zaštićeni su prema Zakonu o zaštiti prirode slijedeći dijelovi prirode.

Popis evidentiranih, preventivno zaštićenih i registriranih spomenika prirodne kulture (ruralno).

U granicama Općine Sopje po kategorijama su evidentirani slijedeći lokaliteti:

ŽUPA  SV. MARIJE MAGDALENE U SOPJU

Arheološki nalazi na području općine Sopje potječu iz pretpovijesnog doba, a u 14. stoljeću zabilježeni su crkva Sv. Marije Magdalene u Sopju, a još starija naselja su Novaki i Vaška, koji se spominju već 1014. godine.

U najstarijem popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine spominje se i župa Sv. Marije Magdalene Sopje, kao jedna od 19 župa arhiđakonata Vaška.