Obrazovanje i školstvo

Po pitanju društvenih struktura na području Općine Sopje od školskog prostora postoje četiri područne škole, šest nogometnih igrališta a u svakom naselju postoji društveni dom koji su momentalno neiskorišteni prostor.
Na području Općine Sopje ima oko 100 djece predškolskog uzrasta, i ne postoji ni jedna predškolska ustanova. U područnim školama Josipovo, Novaki i Vaška matične škole “Eugen Kumičić” iz Slatine pohađa 59 učenika u 5 odjela. Od toga u Josipovu 12 učenika, 1 kombinirani odjel, Novaki 17 učenika 2 kombinirana odjela, u Vaški 17 učenika 2 kombinirana odjela. U tim školama radi pet učitelja. Prijevoz učenika je organiziran iz Kapinaca u Vašku 10 učenika nižih razreda,

U naselju Sopje područnu osnovnu školu “Davorin Trstenjak” Čađavica pohađa 25 učenika; 2 kombinirana odjela s  2 nastavnika. Matičnu školu “Davorin Trstenjak” u Čađavici pohađa (od 5 do 8 raz.) 48 učenika.

 Sopje oko 1920. godine

u prvom planu je pučka škola Školstvo u Sopju, usprkos relativno malom naselju ima dugu tradiciju, osnovano je 1822. na inicijativu tadašnjeg sopjanskog Župnika Paulusa Odabašića koji je iste godine i umro. Prema Župskoj spomenici crkve Sv. Marije Magdalene škola je započela s radom u novoizgrađenoj zgradi, što je tada bila prava rijetkost. Bila je jednorazredna i imala je dvadesetak učenika rimokatoličke vjeroispovijesti. Prvi sopjanski učitelj bio je Josip Springer. Školi u Sopju u to vrijeme pripadala su i sela: Gorje Predrijevo, Vaška, Kapinici i Noskovci.

Kulturno umjetničko društvo i DRAVSKO PROLJEĆE

U Općini Sopje djeluje samo jedno kulturno umjetničko društvo a to je KUD Podravac iz Sopja. Društvo je osnovano 1981. godine i od tada se izričito bazira na rad starih etnografskih i etnoloških obilježja, čuva izvornu tradiciju ovog dijela regije i šire zajednice. Izričito smo kao zajednica poznati po izglednom očuvanju izrade starih narodnih nošnji koje su kao takve i registrirane na razini državne riznice (u Zagrebu).

Tradicija izvornog rukotvorstva u Sopju nastala je krajem 19 i početkom 20. stoljeća. Tkanje, kukičanje, vez, necanje, splet, preplet-zaveza-nac, šupljikanje, dio su tradicije koja se prenosi iz generacije na generaciju kao i izrada bogato ukrašenih nošnji sopanjskog kraja.

Narodna nošnja Sopja i okolnih sela Gornjeg Predrijeva i Noskovaca izrađena je od domaćeg platna otkanog od konopljine, lanene ili pamučne niti. Ženska se nošnja sastoji od;

  • Potkušulje – dio nošnje sašivene od 3 – 4 pole domaćeg platna koju žena prvu oblači.
  • Podsuknje – podrukljice – izrađene od 6 pola prostijeg platna, s ukrasnom otkanom širokom prugom pri dnu – prijetkom, rasporkom i uzicom kojom se vezala. Nosila se gusto nabrana na kukovima.
  • Ženska košulja – rubača – oblačila se na podsuknju. Sastojala se od 5 pola ravno otkanog platna različitih ukrasnih tkanja – osnovnog, te prišite ukrasne čipke na kukicu pod košulju i jedne pole od prostijeg platna sprijeda koja je imala rasporak.
  • Oplećak – je izrađen od 5 pola domaćeg platna, jednakoga tkanja kao i košulja. Dijelovi su mu bili prednji stan, stražnji stan, upolki, i turića pod pazuhom. Oplećak je gornji dio ženske narodne nošnje, gusto nabranih rukava, oko vrata i pri zapešću. Ukrasi se nalaze oko vratnog izreza, na zapešću rukava, a po cijeloj dužini rukava ušite su tri ukrasne čipke izrađene na kukicu u bijeloj, plavoj ili crvenoj boji.
  • Pojas – za žensku nošnju otkan je od crnog kupovnog pamuka u 4 niti-kukano, širine oko 5 cm, a duljine oko 60 cm.
  • Pregača – fertun – sašivena je od dvije pole platna koje su spojene po visini. Osnova je bijela strojna pređa, a potka crveni, bijeli ili plavi pamuk, kojim je pretkivana u različitim vodoravnim prugastim kombinacijama ovih boja.
  • Rubac – maramica izrađena je od jednog dijela jednako otkanog platna kao i pregača.
  • Kapice udatih žena – poculice su ukrasna pokrivala kose mladih snaša, sašite od tri dijela domaćeg platna od pređe: šire prednje trake koja se priljubi uz glavu, srednjeg okruglog dijela u koji se stavi kosa i manje trake-podvezice kojom se poculica pričvrsti na zatiljku. Ukrašena je raznovrsnim vezom ili aplikacijama metalnih pločica, staklenih kuglica i sl. na kojima preteže žarko crvena boja.
  • Rubac – pečka starijih žena izrađen je od tvorničkog pamučnog platna. Kvadratnog je oblika i bogato šlingan bijelim koncem na jednom uglu. Nosile su ih starije žene i žene u žalosti
  • Rubac – krpa je jednostavno pokrivalo starijih žena izrađen od tvorničkog bijelog platna bez ukrasa. Nosile su ih starije žene običnim danima, kao i mlađe za ljetnih radova u polju.
  • Svileni ukrasni rubac – marama izrađen od crvene svilene tkanine i bogato izvezen raznobojnim koncem najednom uglu. Nosile su ga djevojke u svečanim prigodama.
  • Kratki kaputić – kacabaljku kupovale su žene od majstora, a nosile ga u svečanim prigodama, vjenčanje i si. te u hladnijim danima. Bio je debelo postavljen i ukrašen pozamnaterij-skim vrpcama.
    Mnoge su se tradicijske vrijednosti sačuvale u sopjanskom kraju od ruralnog graditeljstva, očuvanju običaja i narodnih nošnji, razni uporabni predmeti u tradicionalnoj poljoprivredi u pitomoj podravskoj ravnici.

DRAVSKO PROLJEĆE – tradicionalna manifestacija koju Općina Sopje i KUD “Podravac” Sopje organiziraju u suradnji s Hrvatskom državnom samoupravom iz Starina u Mađarskoj.

Manifestacija se izmjenjuje svake godine, pa tako je domaćin u “neparnim” godinama Općina Sopje, a u “parnim” godinama Hrvatska državna samouprava Dravasztara (Starin) u Mađarskoj.

Prirodno i kulturno naslijeđe

Prema podacima prostornog uređenja Županije Virovitičko-podravske, uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, na području Općine Sopje zaštićeni su prema Zakonu o zaštiti prirode slijedeći dijelovi prirode.

Popis evidentiranih, preventivno zaštićenih i registriranih spomenika prirodne kulture (ruralno).

U granicama Općine Sopje po kategorijama su evidentirani slijedeći lokaliteti:

u kategoriji “hortikulturni spomenik”
– park “Višnjica i ergela Arapskih konja Višnjica” u Višnjici
u kategoriji “značajni krajolik”
– močvarno područje uz rijeku Dravu
u kategoriji “spomenik parkovne arhitekture – pojedinačno stablo”
– Hrast kitnjak u Kapincima
u kategoriji zaštićenih “prirodnih staništa”
– Sopjanska bara, Predrijevačka bara i Kapinačka bara.
u kategoriji “zaštićenih ekoloških zona”
– Područje sjeverozapadnog dijela Općine Sopje između rijeke Drave i Županijskog kanala pa sve do granica
Općine Gradina.
Osnovni cilj očuvanja atraktivnih i vrijednih dijelova prirodne i graditeljske baštine te ruralne i krajobrazne strukture Općine, jest taj da se njezinom zaštitom očuva identitet Općine, ali da ista, kao resurs, postane osnova za gospodarski razvitak.
Na području Općine Sopje ne postoji niti jedna od društvenih djelatnosti koja bi koordinirano vodila i prezentirala sve ove gore navedene resurse (prirodnog i kulturnog razvitka), drugim riječima nema organizirane turističke zajednice.

ŽUPA  SV. MARIJE MAGDALENE U SOPJU

Arheološki nalazi na području općine Sopje potječu iz pretpovijesnog doba, a u 14. stoljeću zabilježeni su crkva Sv. Marije Magdalene u Sopju, a još starija naselja su Novaki i Vaška, koji se spominju već 1014. godine.

U najstarijem popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine spominje se i župa Sv. Marije Magdalene Sopje, kao jedna od 19 župa arhiđakonata Vaška.